Ti si moja zemlja i zrak što dišem, ti si mi od svega nešto više. Ti si pupoljak u kojem ruža drijema, najviše mi nedostaješ kada te nema.
#101
Ti si moja zemlja i zrak što dišem, ti si mi od svega nešto više. Ti si pupoljak u kojem ruža drijema, najviše mi nedostaješ kada te nema.
Opet ću noćas sjediti uz prozor i gledati nebo, opet će biti predivno i obasuto zvijezdama, a ja ću opet tražiti jednu najljepšu i nazvati ju tvojim imenom.
Lako je zvijezde sa neba skinuti, lako je noć mjesecu uzeti, lako je preploviti olujno more, ali je uistinu teško opisati koliko mi nedostaješ.
Nemoj nikada reći da te nisam volio - volio sam te u snu, u suzi, u pjesmi - jer ću tada zaista pomisliti da te više ne volim, a volim te više nego ikada...