O kako je teško leći u prazan krevet... Grliti jastuk umjesto tebe... Očekivati poljupce, a dobivati samo tišinu i tamu... Nedostaješ mi zlato moje...
#40
O kako je teško leći u prazan krevet... Grliti jastuk umjesto tebe... Očekivati poljupce, a dobivati samo tišinu i tamu... Nedostaješ mi zlato moje...
Neka te nebo obasja kada se tama pojavi oko tebe, i neka ti anđeli ne dopuste da plačeš kada ti suze ispune oči jer ti zaslužuješ živjeti u svijetu ljubavi...
Ima li smisla voljeti kao ja? Dugo i beznadno, bez ijednog poljupca. Živjeti u nadi, živjeti samo za prazne riječi. Voljeti kao ja, voljeti samo tužnim očima...
Da li znaš da kad sam s tobom za mene vrijeme ne postoji? Da želim da svaki trenutak traje vječno? Da li znaš da te volim više nego što to riječi mogu opisati?